Staklo je oduvijek fasciniralo ljude. Nekoć se, kao jedan je od prvih trgovačkih proizvoda, smatralo statusnim simbolom faraona i careva. Dokle sežu počeci stakla? U vremena starih Egipćana? Ili otkad je čovjeka? Oba odgovora su netočna. Staklo je staro koliko i naš planet. Može nastati na prirodan način, ako se, na primjer, udarom munje ili erupcijom vulkana, kamenje dovoljno zagrije. Tada nastaje “vulkansko staklo” ili opsidijan. Ovim staklastim oblikom kamenja služili su se već ljudi kamenog doba, naši su preci od njega pravili oružje, nakit i amajlije. Opsidijan je bio izrazito omiljen kod lovaca i sakupljača pa se njime vjerojatno počelo trgovati veoma rano. Staklo je materijal koji se ne nalazi u prirodi. Iako poznato i korišteno od davnina i danas je nezamjenjiv materijal u svakodnevnom životu. Staklo se dobiva taljenjem osnovnih sirovina: kvarcnog pijeska, sode i vapnenca. Taljenjem stakla prvi su se počeli baviti drevni Egipćani 1500 godina p.n.e. Izumom stroja za puhanje 1905.g. počinje era industrijske proizvodnje šupljeg ambalažnog stakla.